Events at this location

U Starom gradu otvaraju se dvije izložbe. Mona Spiza koncipirana je kao nastavna cjelina nedavno otvorene izložbe u palači Herzer Dobar tek! / Kultura hrane u varaždinskom kraju, koja ulogu hrane predstavlja s konzervatorsko-restauratorskog aspekta, dok izložba Pigmentarium govori o bojama, odnosno pigmentima. Obje izložbe bit će, kao i Dobar tek!, otvorene za razgled do 5. studenoga ove godine.

MONA SPIZA
Dobar tek! / Kultura hrane u varaždinskom kraju

Kad pogledamo sliku nekoga starog majstora koji je svojim izričajem zauvijek ostavio trag u likovnoj umjetnosti, divimo se ponajprije talentu genija, motivu, odnosu boja i proporcija, potezu kistom. No danas, zbog dostupnosti suvremenoga slikarskog materijala, ne obraćamo pažnju na trud uložen u proces njegove izrade tad kad je umjetna smola bila čisti SF! Biljni i životinjski izvori poput žumanjaka, bjelanjaka, sira i meda, od kojih su se spravljala ljepila, preparacije i boje, bili su neizostavan dio u gradnji likovnih djela starih majstora, pa su na koncu štafelajne slike van Eycka, da Vincija ili Masaccia više nalik kaloričnoj spizi nego Čovjeku s crvenim turbanom ili slavnoj Mona Lisi. U to se posjetitelji, kroz povijesni prikaz s većim ili manjim varijacijama, mogu uvjeriti i na Mona Spizi, nastavnoj cjelini izložbe Dobar tek!, postavljene u palači Herzer GMV-a.

Kroz pet međusobno isprepletenih tematskih dijelova Mona Spiza objašnjava kronologiju nastanka i uporabe pigmenata i bojila u likovnoj umjetnosti, a ulogu hrane prezentira s konzervatorsko-restaura-torskog aspekta. Uz prapovijest, način izrade pigmenata i tajne bojenja tekstila, prikazani su i rekonstruirani renesansni i barokni atelijeri starih majstora, u kakvima su nastala i likovna djela iz galerijskog fundusa GMV-a.

Nemoguće je prepričati cijelu povijest restauracije i konzervacije, ali je moguće, barem na trenutak, stvoriti atmosferu i biti sudionik neobičnih umjetničkih delicija kao što to predstavlja izložba Mona Spiza.

Autorica izložbene cjeline Mona Spiza: konzervatorica-restauratorica u GMV-u Daša Suhić Hižak.
Suradnik: konzervator-restaurator u GMV-u Petar Nevžala.

PIGMENTARIUM

Ova izložba, podijeljena u dvije cjeline, govori o bojama, odnosno pigmentima. U jednoj cjelini prikazani su najvažniji pigmenti grupirani po bojama uz svoju kemijsku „osobnu iskaznicu“ te informacije sa zanimljivostima iz povijesti, etimologije naziva i primjene. Tu cjelinu prate i reprodukcije umjetničkih djela na kojima su pojedini pigmenti primijenjeni. Drugi dio predstavlja načine dobivanja pigmenata i prikaz temeljnih načela tehnologije boja.

Autor izložbe Kristian Nakić, kemičar po struci i zaljubljenik u umjetnost, za ovu prigodu prikupio je i obradio sirovine iz prirode za dobivanje prirodnih pigmenata, dok je većinu onih umjetnih osobno sintetizirao ili pripravio uz upotrebu aparatura i supstancija iz svoje privatne kolekcije.

Izložba daje i odgovore na pitanja kao što su, primjerice: Koji je pigment vrijedio više od zlata? Koji pigment povezuje rubinskocrveno staklo i vulkaniziranje guma? Ima li olovka uopće veze s olovom? Što povezuje kipara Fidiju i slikara Klimta? Kojim oksidima slikamo već 285.000 godina? Kojim su pigmentom dame bijelile lice? Što povezuje stajsko gnojivo i Vermeera?

Kao anorganski kemičar, autor je pigmente predstavio kao tvar, odnosno materijal koji pokazuje raznovrsna svojstva, a kao ljubitelj umjetnosti i entuzijast u restauraciji, nastojao je predočiti kako je iz svojstava proizašla i primjena, i to ponajprije u slikarstvu.

U Starom gradu otvaraju se dvije izložbe. Mona Spiza koncipirana je kao nastavna cjelina nedavno otvorene izložbe u palači Herzer Dobar tek! / Kultura hrane u varaždinskom kraju, koja ulogu hrane predstavlja s konzervatorsko-restauratorskog aspekta, dok izložba Pigmentarium govori o bojama, odnosno pigmentima. Obje izložbe bit će, kao i Dobar tek!, otvorene za razgled do 5. studenoga ove godine.

MONA SPIZA
Dobar tek! / Kultura hrane u varaždinskom kraju

Kad pogledamo sliku nekoga starog majstora koji je svojim izričajem zauvijek ostavio trag u likovnoj umjetnosti, divimo se ponajprije talentu genija, motivu, odnosu boja i proporcija, potezu kistom. No danas, zbog dostupnosti suvremenoga slikarskog materijala, ne obraćamo pažnju na trud uložen u proces njegove izrade tad kad je umjetna smola bila čisti SF! Biljni i životinjski izvori poput žumanjaka, bjelanjaka, sira i meda, od kojih su se spravljala ljepila, preparacije i boje, bili su neizostavan dio u gradnji likovnih djela starih majstora, pa su na koncu štafelajne slike van Eycka, da Vincija ili Masaccia više nalik kaloričnoj spizi nego Čovjeku s crvenim turbanom ili slavnoj Mona Lisi. U to se posjetitelji, kroz povijesni prikaz s većim ili manjim varijacijama, mogu uvjeriti i na Mona Spizi, nastavnoj cjelini izložbe Dobar tek!, postavljene u palači Herzer GMV-a.

Kroz pet međusobno isprepletenih tematskih dijelova Mona Spiza objašnjava kronologiju nastanka i uporabe pigmenata i bojila u likovnoj umjetnosti, a ulogu hrane prezentira s konzervatorsko-restaura-torskog aspekta. Uz prapovijest, način izrade pigmenata i tajne bojenja tekstila, prikazani su i rekonstruirani renesansni i barokni atelijeri starih majstora, u kakvima su nastala i likovna djela iz galerijskog fundusa GMV-a.

Nemoguće je prepričati cijelu povijest restauracije i konzervacije, ali je moguće, barem na trenutak, stvoriti atmosferu i biti sudionik neobičnih umjetničkih delicija kao što to predstavlja izložba Mona Spiza.

Autorica izložbene cjeline Mona Spiza: konzervatorica-restauratorica u GMV-u Daša Suhić Hižak.
Suradnik: konzervator-restaurator u GMV-u Petar Nevžala.

PIGMENTARIUM

Ova izložba, podijeljena u dvije cjeline, govori o bojama, odnosno pigmentima. U jednoj cjelini prikazani su najvažniji pigmenti grupirani po bojama uz svoju kemijsku „osobnu iskaznicu“ te informacije sa zanimljivostima iz povijesti, etimologije naziva i primjene. Tu cjelinu prate i reprodukcije umjetničkih djela na kojima su pojedini pigmenti primijenjeni. Drugi dio predstavlja načine dobivanja pigmenata i prikaz temeljnih načela tehnologije boja.

Autor izložbe Kristian Nakić, kemičar po struci i zaljubljenik u umjetnost, za ovu prigodu prikupio je i obradio sirovine iz prirode za dobivanje prirodnih pigmenata, dok je većinu onih umjetnih osobno sintetizirao ili pripravio uz upotrebu aparatura i supstancija iz svoje privatne kolekcije.

Izložba daje i odgovore na pitanja kao što su, primjerice: Koji je pigment vrijedio više od zlata? Koji pigment povezuje rubinskocrveno staklo i vulkaniziranje guma? Ima li olovka uopće veze s olovom? Što povezuje kipara Fidiju i slikara Klimta? Kojim oksidima slikamo već 285.000 godina? Kojim su pigmentom dame bijelile lice? Što povezuje stajsko gnojivo i Vermeera?

Kao anorganski kemičar, autor je pigmente predstavio kao tvar, odnosno materijal koji pokazuje raznovrsna svojstva, a kao ljubitelj umjetnosti i entuzijast u restauraciji, nastojao je predočiti kako je iz svojstava proizašla i primjena, i to ponajprije u slikarstvu.

U Starom gradu otvaraju se dvije izložbe. Mona Spiza koncipirana je kao nastavna cjelina nedavno otvorene izložbe u palači Herzer Dobar tek! / Kultura hrane u varaždinskom kraju, koja ulogu hrane predstavlja s konzervatorsko-restauratorskog aspekta, dok izložba Pigmentarium govori o bojama, odnosno pigmentima. Obje izložbe bit će, kao i Dobar tek!, otvorene za razgled do 5. studenoga ove godine.

MONA SPIZA
Dobar tek! / Kultura hrane u varaždinskom kraju

Kad pogledamo sliku nekoga starog majstora koji je svojim izričajem zauvijek ostavio trag u likovnoj umjetnosti, divimo se ponajprije talentu genija, motivu, odnosu boja i proporcija, potezu kistom. No danas, zbog dostupnosti suvremenoga slikarskog materijala, ne obraćamo pažnju na trud uložen u proces njegove izrade tad kad je umjetna smola bila čisti SF! Biljni i životinjski izvori poput žumanjaka, bjelanjaka, sira i meda, od kojih su se spravljala ljepila, preparacije i boje, bili su neizostavan dio u gradnji likovnih djela starih majstora, pa su na koncu štafelajne slike van Eycka, da Vincija ili Masaccia više nalik kaloričnoj spizi nego Čovjeku s crvenim turbanom ili slavnoj Mona Lisi. U to se posjetitelji, kroz povijesni prikaz s većim ili manjim varijacijama, mogu uvjeriti i na Mona Spizi, nastavnoj cjelini izložbe Dobar tek!, postavljene u palači Herzer GMV-a.

Kroz pet međusobno isprepletenih tematskih dijelova Mona Spiza objašnjava kronologiju nastanka i uporabe pigmenata i bojila u likovnoj umjetnosti, a ulogu hrane prezentira s konzervatorsko-restaura-torskog aspekta. Uz prapovijest, način izrade pigmenata i tajne bojenja tekstila, prikazani su i rekonstruirani renesansni i barokni atelijeri starih majstora, u kakvima su nastala i likovna djela iz galerijskog fundusa GMV-a.

Nemoguće je prepričati cijelu povijest restauracije i konzervacije, ali je moguće, barem na trenutak, stvoriti atmosferu i biti sudionik neobičnih umjetničkih delicija kao što to predstavlja izložba Mona Spiza.

Autorica izložbene cjeline Mona Spiza: konzervatorica-restauratorica u GMV-u Daša Suhić Hižak.
Suradnik: konzervator-restaurator u GMV-u Petar Nevžala.

PIGMENTARIUM

Ova izložba, podijeljena u dvije cjeline, govori o bojama, odnosno pigmentima. U jednoj cjelini prikazani su najvažniji pigmenti grupirani po bojama uz svoju kemijsku „osobnu iskaznicu“ te informacije sa zanimljivostima iz povijesti, etimologije naziva i primjene. Tu cjelinu prate i reprodukcije umjetničkih djela na kojima su pojedini pigmenti primijenjeni. Drugi dio predstavlja načine dobivanja pigmenata i prikaz temeljnih načela tehnologije boja.

Autor izložbe Kristian Nakić, kemičar po struci i zaljubljenik u umjetnost, za ovu prigodu prikupio je i obradio sirovine iz prirode za dobivanje prirodnih pigmenata, dok je većinu onih umjetnih osobno sintetizirao ili pripravio uz upotrebu aparatura i supstancija iz svoje privatne kolekcije.

Izložba daje i odgovore na pitanja kao što su, primjerice: Koji je pigment vrijedio više od zlata? Koji pigment povezuje rubinskocrveno staklo i vulkaniziranje guma? Ima li olovka uopće veze s olovom? Što povezuje kipara Fidiju i slikara Klimta? Kojim oksidima slikamo već 285.000 godina? Kojim su pigmentom dame bijelile lice? Što povezuje stajsko gnojivo i Vermeera?

Kao anorganski kemičar, autor je pigmente predstavio kao tvar, odnosno materijal koji pokazuje raznovrsna svojstva, a kao ljubitelj umjetnosti i entuzijast u restauraciji, nastojao je predočiti kako je iz svojstava proizašla i primjena, i to ponajprije u slikarstvu.