Ovo je priča o ljudima koji su preko noći izgubili svoju suštinu, zakopali ju duboko u središte sebe i na nju zaboravili. Ovo je priča o ljudima kojima je naprasno oduzeto ono po čemu su oni baš oni i nitko drugi. O ljudima koju su postali ime i broj. O ljudima koji su u sekundi izgubili dom. Dom u kojem se njihova suština odražavala u njihovim postupcima, dom u kojem je su bili baš ono što jesu i ništa drugo, dom u kojem je sreća bila njihov nazivnik. Ovo je priča o ljudima čiju su svrhu uništile bombe, maslinasto zeleni zrakoplovi, olovan fijuk metka posred plavetnog neba, kalašnjikov usred dnevnog boravka, metalan miris krvi u spavaćoj sobi i prašina. Hrpetine prašine. Ostaci njihovog doma. Života. Ljubavi. Nadanja. Želja. Njihove suštine. Ovo je priča o ljudima koju su morali napustit sebe. I postati Nitko. Ime i broj. Problem ljudskog društva. Nevažan podatak na papiru. Nitko.

Ali ovo je zapravo, na svu sreću, priča o Idrisu, o malom dječaku s voljom bagera. S voljom dovoljno snažnom da raskopa ono što je netko zakopao duboko u središte sebe, da vrati suštinu svakom biću koje je bilo primorano da postane nitko i da nađe slobodu čak i na mjestu gdje ograde rastu iz blata, gdje se prašina jede za doručak i ljudi su nitko. Ime i broj. Nitko.

Više informacija na HNK Varaždin.