Jedna od poetski bliskih, no ipak ponešto tematski atipičnih predstava, jest i ”Guslač od marcipana” Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Labavo naslonjen na istoimeni roman Stjepana Tomaša u režiji Dore Ruždjak Podolski i preradbi Marijane Fumić, pokušava scenski dohvatiti brz i tragičan život osječkoga violinskog virtuoza Franje Krežme (1862. – 1881.), iz čije glazbene kutije u centru rodnog grada simptomatično odavno ne odjekuje glazba. Biografsku preciznost u građenju predstave izvan dijaloga i odnosa, inspiriranu glasovima iz arhiva, pratit će iz rupe orkestar (Bella Nagy, Damir Šenk, Maja Iljovski, Kristina Tomljanović Sasz, Žana Radonić) i mezzosopranistica Stefany Findrik, u koji će pogođeno, svaki u svoje vrijeme, upasti Franjin otac (Matija Kačan) i baka (Anita Schmidt).

Sve počinje u tišini, na dugački stol uz bijelo pozadinsko platno (minimalistička i ogoljena scenografija Stefana Katunara) polagano se penju glumci u bijelim, bež i tamnim tonovima (odjeci prošlosti, ali i slojevitost vidljivi su u kostimima Barbare Bourek) s naglašenim trzajima i izmicanjima (Dora Ruždjak Podolski, Selma Mehić). Pomaknutost, humor i živost pokretu daje Miroslav Čabraja. Tijekom iduća dva sata rijetko će nastupiti odmicanje od stola, koje će ujedno biti i odar, stalno usporavajući ritam izvedbe. Iako će Oliver Frljić i Sebastijan Horvat Shakespearea, Krležu i obiteljska grickanja čvrsto držati za stolom, dinamika i redateljske odluke kompenzirat će tu statičnost, dok se u ovom slučaju ipak, zbog predvidljive izmjene scena svjetlom (Tomislav Kobia), ali i inzistiranja na stalnoj prisutnosti unutar pripovjednog kazališta, gubi dramska napetost.

Više informacija o predstavi: HNK Osijek